Krave su nježne i inteligentne životinje koje stvaraju doživotna prijateljstva te baš kao i ljudske majke nose djecu devet mjeseci u svom trbuhu. Tretirane kao strojevi za proizvodnju mlijeka se na mliječnim farmama selektivno uzgajaju kako bi proizvele neprirodno velike količine mlijeka. Današnje mliječne krave modificirane su kako bi proizvodile do deset puta više mlijeka, nego što bi to radile u prirodi.

Krave se u prirodi hrane isključivo biljkama koje same mogu pasti ili brstiti (trava, sijeno, lišće i sl.). No, na mliječnim farmama ih uz sijeno i silažu hrane i krmnim smjesama s velikim postotkom bjelančevina, koje nisu njihova prirodna hrana… Neke od krmnih smjesa kojima se hrane životinje sastoje se od recikliranih životinjskih bjelančevina, npr. koštanog ili ribljeg brašna. Zbog neprirodne prehrane su mnoge zdravstvene pandemije u svijetu, kao npr. kravlje ludilo (goveđa spongiformna encefalopatija – GSE), svinjska i ptičja gripa, slinavka i skrepi ili ovčje ludilo, krenule s industrijskih farma. Uzrokom širenja pandemija je prof. dr. Walter J. Veith imenovala prehranu životinja na farmama recikliranim životinjskim bjelančevinama u stočnoj hrani i gnojivima te tretiranje lijekovima (antibioticima i hormonima rasta). Istaknula je, da su posljedice ove prakse na ljude kobne.¹

Bez djeteta nema ni majčina mlijeka

Krave proizvode mlijeko iz istog razloga iz kojeg i ljudske žene i ostali sisavci proizvode mlijeko – nakon rođenja djeteta. Bez obzira što pripadaju drugoj životinjskoj vrsti i krave su majke, a majčinstvo je svakoj majci jednako važno neovisno kojoj rasi ili vrsti pripada.

Krave u prirodi same biraju svoje partnere, ne rađaju često i rađaju u određenom dobu godine te provode i do 14 mjeseci s djetetom², dok se ne osamostali.³ Stvaraju snažne veze s telićima, izmjenjuju nježnost i štite ih. No, mliječna industrija je nemilosrdna. Kako bi kravama uzimali mlijeko, umjetno ih oplođuju iz godine u godinu, bez obzira na danak, koji to uzima njihovim tijelima. Oplodnja izgleda ovako: ejakulat bika polučuje se najčešće pomoću umjetne vagine, a zatim tijekom bolnog i nasilnog procesa radnici guraju kravama ruke duboko u rektum te fiksiraju grlić maternice. Drugom rukom uvlače vrh pistoleta unutar grlića maternice i polako otpuštaju spermu.⁴

Razdvajanje majke i djeteta

Logično je, da mlijeko nije jedini “rezultat” trudnoće te da krave rađaju djecu. Nakon rođenja djeteta, prvih par sati krave ostaju na slami, dok ne izbace posteljicu, a nakon toga šalju ih u proizvodnju mlijeka. Jedini kontakt majke i djeteta koji dopuste na većim farmama je trenutak kada majka počisti i osuši svoje netom rođeno dijete. Odmah potom prestravljene teliće oduzimaju i spremaju u pojedinačne boksove.⁵ Razdvajanje i samoća uzrokuje izrazitu tugu i tjeskobu i majci i teletu. Zbog nedostatka majke telići očajnički pokušavaju sisati dijelove pregrade, pa čak i prste zaposlenika na farmama. Često ne dobiju ni kolostrum (prvo mlijeko) od majke, već preko uređaja za napajanje. Majke dozivaju svoju djecu danima nakon razdvajanja, a česta je situacija da svakodnevno slušaju dozivanje i zapomaganje bez mogućnosti da priđu jedno drugom.

Većina krava na mliječnim farmama je iscrpljena i istekne im “proizvodni vijek” do pete godine⁶ te ih šalju na klanje, a dijelove njihova tijela pretvaraju u mesne proizvode. Bez stalne oplodnje, rađanja i odvajanja od mladih, krave bi mogle doživjeti 15- 20 godina⁷.

Također, krave često pate od bolne upale vimena ili mastitisa, što dovodi do određenog postotka gnoja i bakterija u njihovom mlijeku, ali i strahovitih bolova.

Ženske teliće nakon što porastu čeka ista sudbina: ciklus uzastopnog oplođivanja, rađanja i oduzimanja djece te pretvaranja u strojeve za mužnju. Muške teliće nakon 20-ak dana starosti šalju na drugu farmu za tov, a završna stanica im je kao i svim žrtvama mliječne industrije- klaonica. Oni starosti do godinu dana postaju teletina, a oni koji požive do dvije godine postaju junetina, kako se nazivaju raskomadani dijelovi njihova dječjeg tijela.

Krave ne žive sretno

Većina ljudi živi pod iluzijom da krave žive sretno. No, nepobitna je činjenica da krave moraju roditi kako bi proizvodile mlijeko, a potom i prolaziti izrazitu patnju zbog oduzimanja djeteta. Iako su to životinje čije se tijelo najintenzivnije i najnemilosrdnije zloupotrebljava u svrhu ljudske prehrane, marketing mliječne industrije zaslužan je za vjerovanje da krave žive sretno, u osunčanim štalicama i s mogućnošću svojevoljnog izlaska cijelo vrijeme ili na prostranim zelenim pašnjacima. Nažalost, mali broj krava ikada vidi travu pod svojim nogama, a kamoli prostrane pašnjake.

Tretman životinja koje se koriste u poljoprivrednoj industriji danas postaje važno pitanje za potrošače, a mnogi od njih zasigurno ne bi kupovali mlijeko ili sir, kada bi saznali cijenu koju životinje plaćaju kako bi ga proizvele. Nikad prije se životinje nisu tretirale bezobzirnije i nikad prije se nije masovno proizvodila tolika količina sustavne okrutnosti. Svatko od nas bi trebao nositi osobnu odgovornost za ono na tanjuru i u čašama, a odgovornost za edukaciju potrošača trebali bi preuzeti i proizvođači.

Osim lažnog prikaza krava, zahvaljujući veličini i financijskoj moći, kao i utjecaju mliječne industrije, koja je uspjela u naše umove usaditi lažna uvjerenja, kako bez njenih proizvoda nema zdravlja, nema rasta i razvoja, nema čvrstih kostiju i tome slično. No, istina je drugačija. Stručnjaci sve više upozoravaju, da mlijeko i mliječni proizvodi ne samo da nisu neophodni u prehrani djece i odraslih, nego su štetni za zdravlje i vezani su uz mnoge bolesti.

Svako mlijeko koje pijemo je ukradeno

Oduzimanje djece kravama nije svojstveno samo velikim farmama. Bez obzira na veličinu farme, eko ili domaći certifikat, svako mlijeko koje pijemo oduzeto je teliću, kojemu je prvenstveno bilo namijenjeno. Ako ne želiš sudjelovati u paklenom krugu prisilnog oplođivanja i oduzimanja djece kravama i hraniti se zdravije, razmisli o odbacivanju životinjskog mlijeka i pročitaj što sami možemo učiniti da otkrijemo istinu i pomognemo životinjama, okolišu i vlastitom zdravlju.

Za početak vjerujemo, da ćeš se složiti da krave niti na jednoj farmi ne žive kao kraljice te da je uspoređivanje krava s kraljicama velika obmana javnosti i vrlo neetično zataškivanje stvarnog stanja našeg odnosa prema životinjama u farmskom uzgoju.